Ari i Ethan Gold za N1: Dva brata i 99-godišnji otac - priča iz San Francisca stigla u Sarajevo

Film u režiji Arija Golda nastao je prema konceptu „Live Cinema“ Francisa Forda Coppole, koji je i izvršni producent. Snimljen je u jednom neprekinutom kadru i u stvarnom vremenu prati dvojicu braće, koji kroz ulice San Francisca tragaju za ljubavlju, pjesmom i svojim 99-godišnjim ocem, pjesnikom Herbertom Goldom.

Iako je na prvi pogled riječ o potrazi za ocem, sami autori filma kažu da je njegova priča mnogo šira.

„Riječ je o porodičnim sponama i snovima o umjetnosti, muzici i poeziji“, kazao je Ethan Gold u razgovoru za N1.

Muzika je jedan od ključnih elemenata filma. Ethan Gold, muzičar, kantautor i kompozitor, napisao je većinu pjesama, dok su neke nastale u saradnji s Arijem. U filmu obojica igraju verzije samih sebe.

„Igram muzičara koji nosi moje ime i pjevam svoje pjesme na ulicama San Francisca. Dok sviram na ulici, razgovaramo o životu i raspravljamo o značenju umjetnosti i muzike. Sve je rađeno spontano, improvizovano“, objasnio je Ethan.

Takav način rada bio je moguć i zahvaljujući činjenici da se braća poznaju gotovo cijeli život. Ipak, improvizacija s članovima porodice donosi i posebne izazove.

„Kada radite improvizovani film, sama improvizacija je definitivno lakša s ljudima koje poznajete, tako da se mi jako dobro poznajemo. U suštini, svaki put kada nastupamo na sceni, improvizujemo“, kaže Ari.

Ali kada se stvarni život počne preplitati s fikcijom, stvari postaju emocionalno složenije.

„U emotivnom smislu može biti teže, jer se bavimo stvarnim problemima i igramo se njima kroz fikciju. Kada radite nešto inspirisano stvarnim životom, imate veoma visoke standarde za to koliko nešto treba biti stvarno i koliko treba biti autentično“, dodaje.

Upravo je improvizacija, međutim, donijela neke od trenutaka koje nisu mogli planirati. Jedan od njih bio je prizor u kojem se stotinu golubova pojavljuje na ulici s Ethanom.

„To nismo planirali, ali se dogodilo. I zato se kroz rad sa stvarnim svijetom dogodilo mnogo stvari koje se ne bi dogodile u tipičnom, unaprijed isplaniranom filmu“, kaže.

Posebno mjesto u filmu zauzima njihov otac Herbert Gold, poznati američki pisac i pjesnik povezan s generacijom Beat pjesnika. U filmu se pojavljuje sa 99 godina, i to prvi put kao glumac. Preminuo je ubrzo nakon snimanja.

Za braću nije bilo dileme treba li njegovu izvedbu zadržati u filmu.

„Svakako nije bilo pitanje da li ćemo to koristiti, jer je on bio pisac, ali on pruža i jednu glumačku izvedbu. To jeste glumačka izvedba, iako glumi samog sebe. Bio je spontan i duhovit i sjajan pripovjedač pred kamerom“, kaže Ethan.

Posebno ga je, kaže, dirnulo to što je njihov otac u 99. godini pristao uraditi nešto što nikada ranije nije radio.

„U 99. godini uradio je nešto što nikada ranije nije uradio. To je nešto čemu svi možemo težiti, biti spremni da nešto uradimo prvi put čak i u tim godinama. Bilo je nevjerovatan poklon za njega da glumi u našem filmu sa 99 godina, a nikada prije nije glumio.“

Iz tog iskustva proizašla je i jedna od najvažnijih poruka koju braća vide u svom filmu, da nikada ne bismo trebali pretpostavljati da poznajemo granice ljudi koji su nam bliski.

„Ljudi stvaraju neku vrstu zatvora, posebno za starije članove porodice, jer misle da oni ne mogu da se mijenjaju, da ne mogu biti fleksibilni i da ne mogu napraviti iznenađenja u životu“, kaže Ethan.

„Mislim da je jedna od stvari na koje sam najponosniji u ovom filmu to što smo, pozvavši našeg oca da prvi put glumi u filmu, pokazali svijetu da uvijek možete pitati svoju majku, oca, sestru, brata, kćerku, bilo koga.“

„Uvijek možete pitati nekoga u svom životu za koga mislite da ste vidjeli njegove granice, možda ih zapravo niste vidjeli. Možda u toj osobi možete vidjeti nešto veće ako je pitate da s vama napiše pjesmu, napiše poeziju, glumi u filmu, ode plivati s vama ili bilo šta drugo. Možda ćete se iznenaditi.“

„Naš otac je sa 99 godina to dokazao, i to je zaista moćna stvar“, dodao je.

Iako je „Brother Verses Brother“ duboko vezan za San Francisco, braća u Sarajevu prepoznaju određene sličnosti između dva grada. Oba su brdovita, ali dijele i snažnu umjetničku i kulturnu energiju.

„Ove sedmice sam lutao sarajevskim brdima i uživao u tome“, kazao je Ari.

Ipak, naglašava razliku u historijskom iskustvu dva grada.

„San Francisco nema tragičnu i traumatičnu historiju koju Sarajevo ima, ali mislim da dijele susrete različitih kultura koji traju godinama. Umjetnost i muzika oduvijek su bile dio života i krvi ovog grada, tako da dijele taj umjetnički i duševni osjećaj.“

„Ali historijski, moje srce je uz Sarajevo, kao nekoga iz grada koji nije prošao kroz ono kroz šta je Sarajevo prošlo“, rekao je.

Film „Brother Verses Brother“ tako, kroz muziku, improvizaciju i priču o dvojici braće, postaje i priča o porodici, prolaznosti, umjetnosti i gradu koji ih oblikuje. A Sarajevo su Goldovi na kraju intervjua napustili uz malu improvizaciju na ukuleleu i pjesmu „I'm Sad“, jer, kako su se našalili, tužni su što odlaze iz Sarajeva.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad